Druga epizoda Zauvijek autor: Tomislav Mrduljaš
Kad je Split tražio svoj zvuk: Tomislav Mrduljaš o Semaforu, „Jugu“ i jednoj posebnoj glazbenoj generaciji
Dino Dvornik, Gibonni, Neno Belan, Daleka obala, Tutti Frutti… Osamdesetih se u Splitu susrela generacija glazbenika koja je tražila vlastiti zvuk, a jedan od njezinih protagonista bio je Tomislav Mrduljaš. Skladatelj, gitarist i producent danas se prisjeća vremena u kojem su pjesme nastajale iz druženja, razgovora i slučajnih susreta – pa i jedne kazete poslane Marijanu Banu.
„Split je oduvijek bio grad glazbe“, kaže Tomislav Mrduljaš, prisjećajući se početaka vlastitog autorskog puta. Početkom osamdesetih u gradu se, kaže, okupila grupa mladih i ambicioznih glazbenika koja je počela kovati planove za afirmaciju na nacionalnoj sceni.
Iz tih druženja nastajale su glazbene suradnje, pretresala su se različita mišljenja, a svi smo pomalo tražili svoj glazbeni put
Jedno od mjesta na kojima su se ti putevi ukrštali bio je tada kultni kafić Semafor.
„Sjećam se prijatelja i glazbenika iz onda kultnog kafića Semafor, počevši od Dina Dvornika, Osmog putnika s Gibom, Đavola s Nenom Belanom, Daleke obale s Banom, Lukija, Remija, Mirka Krstičevića iz grupe Metak i mnogih drugih. Iz tih druženja nastajale su glazbene suradnje, pretresala su se različita mišljenja, a svi smo pomalo tražili svoj glazbeni put.“
Bilo je to, kaže, vrijeme u kojem se nije tražio samo uspjeh nego i nešto svoje.
„Kao i svaka generacija autora i glazbenika, imaš želju nešto mijenjati i probati napraviti nešto novo. Izgraditi svoj prepoznatljivi zvuk koji bi bio zanimljiv publici i autorski različit, pa smo tako nastojali i mi. Za mene je to bilo jedno posebno vrijeme i jedna baš posebna generacija.“
Mrduljašev put odvest će ga od Splitskog festivala i Tutti Fruttija do suradnji s Gibonnijem, Severinom i Ivom Amulićem te osobito dugogodišnjeg rada s Giulianom. Kao autor, glazbenik i studijski producent desetljećima će sudjelovati u stvaranju prepoznatljivog zvuka splitske i hrvatske pop-scene.
A iza pjesama koje su poslije nastavile živjeti vlastitim životom ostale su priče koje publika uglavnom nikada nije čula.
Kako je „Jugo“ dobilo Bana – i pronašlo nepoznatog kapetana
„Više je anegdota povezanih s nastajanjem mojih pjesama“, kaže Mrduljaš. Jedne se ipak posebno rado prisjeća.
Jugo je napisao za Giuliana, s kojim je tada intenzivno surađivao.
„Giuliano je otpjevao pjesmu u svom prepoznatljivom maniru, ali s obzirom na tematiku učinilo nam se da bi je trebalo još malo ‘posoliti’, približiti stihove publici. Falio nam je još jedan pravi Gente di mare, još jedan glas, netko tko može ispričati pravu morsku priču.“
Taj glas pronašli su u Marijanu Banu. „Poslali smo Banu kazetu i zamolili ga da presluša pjesmu, na što je odgovorio ono po svoju: ‘Pivat ću ako mi se svidi’, što smo od njega i očekivali.“
Svidjela mu se. Na snimanju je Ban isprva htio samo izrecitirati jedan dio, no uspjeli su ga nagovoriti da ipak i zapjeva. „I kad je kroz mikrofon prostrujao Banov glas, otvorio se svemir. Pogledali smo se i znali smo da je sad Jugo dobilo onu pravu ‘patinu’, baš ono što je nedostajalo.“ No priča tu nije završila.
Stihove „rakovi, školjke i morske alge…“ Ban je pročitao u novinama. Svidjeli su mu se, ali nije se mogao sjetiti njihova autora. „Pa smo tekst potpisali kao stihove nepoznatog kapetana. Kad je pjesma objavljena, javio se i ‘nepoznati kapetan’, naš dragi Šime Gržan iz Zadra, s kojim smo se sprijateljili i, dobivši Porina, odnijeli mu ga u Zadar. Šime je bio jako sretan što smo njegove stihove ukomponirali u pjesmu.“
Osjećao sam da pjesma ima ‘ono nešto’ i kod Juga sam bio poprilično siguran u njezin uspjeh kod publike
Tako su stihovi Jasminke Bralić dobili i Šimin dodatak, a jedna mala slučajnost sa snimanja postala je dijelom povijesti pjesme.
„Kad pjesme nastaju, one skoro uvijek imaju neku svoju posebnu priču tog momenta stvaranja. Osjećao sam da pjesma ima ‘ono nešto’ i kod Juga sam bio poprilično siguran u njezin uspjeh kod publike.“
Kad vlastitu pjesmu ponovno čuješ tuđim glasom
Upravo su takve priče – one koje se ne mogu iščitati iz diskografskih podataka – dio nove epizode dokumentarnog serijala Zauvijek autor, posvećene Tomislavu Mrduljašu.
Snimana u Splitu, kroz Mrduljaševa sjećanja, susrete, arhivske snimke i glazbu, epizoda otkriva njegov osobni i autorski put. Njegove pjesme posebno za serijal izvode Nina Badrić, Zorica Kondža i Giuliano.
A ponovno čuti vlastitu pjesmu u nečijoj novoj interpretaciji za autora je posebno iskustvo.
„Svaki umjetnik na različit i sebi svojstven način doživljava i izvodi pjesmu. Lijepo je kad pjesma kroz novu interpretaciju dobije jedno novo ruho, jedan novi život. Posebno mi je drago što su baš ove pjesme otpjevale Zorica i Nina te im udahnule jednu ‘frišku’ energiju.“
Izbor nije bio slučajan. Mrduljaš je obje već ranije čuo kako izvode te pjesme.
„Pjevati nakon Olivera i Bana zaista nije lako, ali kad to izvedu umjetnici pjevači kao što su Zorica i Nina, uistinu doživite pjesme na drugačiji način. Nije mi se bilo lako odlučiti koje pjesme izabrati, ali imao sam priliku i ranije čuti Zoricu i Ninu u tim pjesmama i odluka se sama nametnula.“
S Giulianom je situacija bila sasvim drukčija. Nakon toliko godina zajedničkog rada – i više od pedeset snimljenih skladbi – izabrati jednu gotovo da nije imalo smisla.
„Za Giuliana mi je bilo malo lakše odlučiti se za pjesme. S obzirom na to da smo radili dugi niz godina i snimili preko pedeset skladbi, odlučio sam se za medley, nekoliko refrena povezanih u tih šest, sedam minuta. Siguran sam da će biti vrlo zanimljivo poslušati kako to zvuči.“
Možda upravo u tome leži jedan od zanimljivijih paradoksa autorskog posla. Pjesma nastane u vrlo konkretnom trenutku – u studiju, među prijateljima, iz razgovora, slučajnosti ili jedne kazete poslane drugom glazbeniku – a onda se odvoji od svojeg autora i godinama skuplja nova značenja, glasove i publiku.
Silno bih želio znati što je Zdenko Runjić razmišljao kada je stvarao jednog Galeba ili Magdalenu
Mrduljaš zato ima i jednu ideju: mjesto na kojem bi autori zapisivali upravo takve priče o nastanku svojih pjesama.
„Siguran sam da bi mnogima to bilo zanimljivo. Evo, primjerice, silno bih želio znati što je Zdenko Runjić razmišljao kada je stvarao jednog Galeba ili Magdalenu, ali sada, kad više nije s nama, teško da ćemo to doznati…“
Priče iza Mrduljaševih pjesama, srećom, još možemo čuti od njega.
O serijalu Zauvijek autor
Serijal Zauvijek autor za Hrvatsku radioteleviziju producira Cantus d.o.o., izdavačka kuća Hrvatskog društva skladatelja, uz izvršnu produkciju Izvan fokusa d.o.o.
Režiju nove sezone potpisuje Siniša Hajduk, producenti su Antonio Grozdanoski i Filip Trezner, a za istraživanje i scenarij zaslužan je Toni Volarić. Novinarka na terenu je Željkica Makanec, direktor fotografije Marko Kekić, a montažerka Marta Broz. Originalnu glazbu za serijal skladao je Tihomir Preradović, dizajn zvuka potpisuje Marko Turkalj, a za dizajn i animaciju zaslužan je studio 2Dizajnera.
Urednica serijala za HRT je Tatjana Kanceljak, direktorica Cantusa d.o.o. Mirjana Matić, a supervizor projekta Darko Bakić.
Drugu epizodu Zauvijek autor: Tomislav Mrduljaš pogledajte ove srijede, 7. listopada 2026., u 20:15na HTV1!
