Blagoje Bersa: Oganj

(…) Kad je za drugoga boravka u Beču ovladao svim izražajnim sredstvima suvremene kompozicijske tehnike i oblikovao se u skladatelja modernog ukusa i načina mišljenja, počeo je skladati Oganj.

Posredstvom Srećka Albinija, koji je tada također djelovao u Beču, došao je do libreta Alfreda Marije Willnera Der Eisenhammer. Willner je bio poznati libretist toga doba, sam ili u suradnji pisao je libreta za Lehára i Lea Falla, a zajedno s Robertom Bodanzkyjem napisao je Albiniju tekst za Baruna Trenka. Oduševljen sadržajem, Bersa je Oganj počeo skladati u lipnju 1905. u Zadru, a dovršio ga u svibnju 1906. u Beču. Konačan izgled dao je partituri ljedeće godine kad je u njoj izvršio neke preinake.

Der Eisenhammer, koji dr. Gustav Šamšalović u svojemu Rječniku prevodi kao kovnica željeza, djelo je naturalističke estetske orijentacije sa socijalnim, lirskim i romantičnim primjesama. Efektan Willnerov libreto, pun snažnih dramskih zapleta i znalački gradiranih vrhunaca, s vješto izrađenim kontrastima i oštro ocrtanim likovima, pružao je Bersi sve što je želio: socijalnu dramu, ali bez snažnog socijalnog naboja, s mračnim nordijskim ugođajem ibsenovskih drama, ali s primjesom romantike, s dramatskim sadržajem koji ne završava tragično nego sretno, s wagnerovskim motivom iskupljenja putem ljubavi, samilosti ili žrtve čiste žene, s lirikom toplim bojama ocrtanog božićnog prizora s djecom, u kojemu je Bersa jednostavan do svjesne naivnosti.

Vrhunski poznavatelj kompozicijske tehnike i instrumentacije pod utjecajem njemačke glazbe i srednjoeuropskoga glazbenog idioma, Bersa ipak nije mogao prikriti svoje mediteransko podrijetlo, koje se očituje u širokoj raspjevanoj melodici, nježnoj lirici prožetoj toplinom i mekoćom osjećaja. Bersini su radnici opisani na kasnoromantičarski način i, unatoč muzici strojeva, osnovno obilježje operi daje tipičan svijet stare romantične opere, svijet zločina koji traži osvetu, prognanog junaka kojega proglašavaju ludim, svijet neizbježnog ljubavnog zapleta i predsmrtnih priznanja. Njegova lijepa poetična duša živi s učiteljicom Lenkom, koja po nekim naznakama podsjeća na Massenetovu Charlottu kad sjeda među djecu pjevajući im. Robert Thoms je tipičan romantičarski neshvaćeni junak, a Hellwing, negativac, koji na kraju spaja ruke svoje neuzvraćene ljubavi, Lenke, i svojega ljutog protivnika Roberta.
Zanos ljubavnog dueta, slavenska elegičnost i dramatski dijalog Roberta i Hellwinga neki su od polova Bersine umjetnosti u Ognju. Kroz djelo se provlače wagnerijanski lajtmotivi očeve smrti, osvete, mržnje, stroja, ljubavi, rada i veristička emfatičnost. Djelo je kozmopolitskog karaktera, s malo elemenata specifično nacionalnog, što proizlazi iz nespornog utjecaja wagnerizma i verizma, ali je u svakom pogledu majstorski razrađeno i dostiže razinu tadašnje najbolje europske operne produkcije. U svojoj je strukturi sinteza opere i glazbene drame. (…)

LIBRETO OPERE

HDS, Cantus, 2025.
Broj izdanja: Can. 399-3725
ISMN 979-0-801363-72-5