Stjepan Šulek: Moje djetinstvo

Martin Draušnik i Alina Gubajdullina – violine
Aleksandar Jakopanec – viola
Zita Varga – violončelo
Nikša Bobetko – kontrabas
Filip Fak – klavir

Status neupitnog autoriteta u hrvatskoj glazbi druge polovice 20. stoljeća Stjepan Šulek (1914.-1986.) stekao je ponajprije kao skladatelj, beskompromisnom borbom – riječju i djelom – za pravo na „slobodu duha i misli“, na vlastitost i samosvojnost unatoč pritiscima nacionalnoga, revolucionarnoga ili avangardnoga glazbenoga okruženja, podupirući je i svojim interpretativnim i pedagoškim djelovanjem. Ponekad je ta borba poprimala dramatične razmjere, ostavljajući trag i u njegovim djelima, da bi mu na kraju i oni koji su mu zamjerali elitizam, anacionalnost, akademizam ili eklekticizam, ali i oni koje je prozivao za diletantizam, priznavali vrhunsku profesionalnost i nesebičnost u prenošenju znanja. Njegov se opus opire pokušajima periodizacije (osim kada je riječ o ranim i kasnim radovima) i propitivanju razvojnosti, koja „iskazuje neke razvojne krugove“ (E. Sedak, 1994.), ali se nikada ne udaljuje od obilježjā koja se mogu primijeniti na cijeli opus – barokne polifonije, klasicističke oblikovnosti i romantičarske izražajnosti – naglašavajući sad jednu, sad drugu ili treću komponentu.

Ciklus kvarteta Moje djetinjstvo nije, kako primjećuje Eva Sedak, Šulekov „dječji kutak“ ili „dječja sobica“ niti su to „dječji prizori“, kakve su skladali Debussy, Musorgski ili Schumann, a nisu to ni portreti članova najuže obitelji, kojima su kvarteti posvećeni – Prvi Mojim pokojnima mami i tati, Drugi Mojoj pok. sestri Koki, Treći Mojoj sestri Mici, Četvrti Mojoj sestri Veri i Peti Mojoj sestri Eli. (Tatjana Čunko)

98898497462
Zagreb, 2018.