Stjepan Šulek: Triptih za orgulje

U Šulekovu opusu orgulje su zastupljene s dva djela: monumentalnim Koncertom za orgulje i simfonijski orkestar iz 1974. te Triptihom za orgulje solo iz 1982. Premda je za prvo od njih poznat razlog nastanka – kolaudacija orgulja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu – dok je pozadina nastanka drugog djela relativno nepoznata, oba djela možemo dovesti u vezu s Anđelkom Klobučarom (1931. – 2016.), orguljašem zagrebačke katedrale, koji ih je praizveo. Tako je praizvedba Koncerta održana 24. lipnja 1974. na tada novoizgrađenim četveromanualnim orguljama radionice Walcker (Klobučar je nastupio kao solist uza Zagrebačku filharmoniju pod dirigentskim vodstvom samoga Šuleka), dok je jedina Klobučareva izvedba Triptiha zabilježena na koncertu u franjevačkoj crkvi na zagrebačkome Kaptolu 21. listopada 1985.2 Zanimljivo, oba djela popraćena su podnaslovima s karakterističnim Šulekovim porukama upozorenja (Koncert: Memento!…) i nade (Triptih: Dona nobis pacem…).
Triptih za orgulje (Dona nobis pacem…) mnogo je skromnijih proporcija, a donekle i pretenzija. U njemu se Šulek podjednako inspirira Bachom i Beethovenom (kao svojim trajnim uzorima),3 a činjenicu da se djelo rijetko izvodi, valja pripisati razmjerno nedostupnoj notnoj građi, s obzirom na to da ono dosad nije bilo objavljeno u tisku.

(Pavao Mašić)

HDS, Cantus, 2026.
Broj izdanja: Can. ‭404-3770
ISMN 979-0-801363-77-0