Marijan Makar: Papandopulo, Villa-Lobos

Marijan Makar gitara
Ernö Sebestyén, violina
Stefano Passaggio, viola
Jörg Baumann, violončelo

“Svoje druženje i prijateljevanje s hrvatskim skladateljskim klasikom Borisom Papandopulom moj je poštovani stariji kolega i prijatelj, Marijan Makar, iskoristio na najbolji mogući način – potaknuvši skladanje čak četiriju skladbi, iznimno vrijednih doprinosa repertoaru gitare. Na tome mu zahvaljujem u svoje ime i u ime mnogih gitarista! Posebno mi je drago da objavljivanje ovih snimaka, nastalih prije gotovo pola stoljeća, uveličava godinu u kojoj Marijan Makar slavi svoj 90. rođendan. Sretno, dragi Braco!” (Darko Petrinjak)

U suvremenom svijetu glazbe malo je glazbenika koji se mogu nazvati renesansnim tipovima, što znači da svojom aktivnošću pokrivaju mnoga glazbena i glazbi pridružena područja. Takvim sveobuhvatnim interesima često je temelj u kvalitetnom obrazovanju, koje podupire istinska strast prema glazbenom izrazu. U hrvatskoj glazbi malo je takvih primjera, ali ih ima, i njihovi se tragovi i utjecaji osjećaju na mnogim i raznolikim glazbenim područjima.

Jedan je od takvih umjetnika i Marijan Makar (Zagreb, 7. veljače 1933.). Prva asocijacija vezana uz njegovo ime jest gitara, glazbalo kojim se, u razmacima, bavio čitav život. Međutim, Makarov umjetnički višedesetljetni aktivni vijek nije tako jednostavan, iako se sastav ovog njegovog obljetničkog diskografskog izdanja ne opire tvrdnji o usmjerenosti životnog izbora. Ovo je izdanje dvoznačno vrijedno: s jedne je strane izvor i potvrda nekih presudnih biografskih činjenica, a s druge pokazuje visinu i rafiniranost umjetničkih spoznaja koje je Makar pretočio u umjetničke interpretacije. On je multiinstrumentalist: osim gitare svira tamburu, mandolinu, kontrabas, sopile, gajde, lijericu, klavir i možda još poneko nespomenuto glazbalo. Ta raznovrsnost zacijelo mu je pomogla pri njegovanju odnosa prema emisiji zvuka. Tonska ljepota značajka je Makarovih interpretacija: finoća susreta prsta sa žicom kao da je unaprijed odredila kakvoću tona koji će biti posljedicom toga susreta. Topao, zaobljen i plemenit ton te lakoća svirke podjednako su prisutni i u tehnički kompleksnijim situacijama kao i u kantilenama i dotjeranosti pojedinih karakterističnih motiva. Makar svira na glazbalu koje je sagradio Paulino Bernabe, priznat među gitaristima kao vodeći majstor na svijetu, pa možda i to igra određenu ulogu u emisiji tona. (ulomak iz teksta programske knjižice CD-a autorice Erike Krpan)