Ivan Božičević: Rig Veda X. 129

Silvija Anić, klavir
Ivana Bandalo Benzon, bas klarinet i klarinet
Vid Veljak, violončelo

S/UMAS ansambl
Toska Lumezi, Nikolina Kapitanović, flaute, Igor Ivanović, klarinet, Marko Gerbus, sopran
saksofon, Vedran Momčilović, alt saksofon, Deni Pjanić, tenor saksofon, Erna Čizmić Rebić, bariton saksofon, Silvija Anić, klavir
Ivan Božičević, fiksni audio i video

Ciklički oblik skladbe slijedi dramatski luk imanentan tekstu 129. himne iz desete mandale Rgvede, poznatije kao Himna postanka (Nāsadīya Sūkta). Nakon kratkog uvodnog stavka za solo klavir, glazba drugog stavka interpretira strofe 1 – 3, koje opisuju nespoznatljivo stanje prije stvaranja i samu dramu čina stvaranja svemira. Klavirski intermezzo potom priprema slušatelja za dva proširena, virtuozna solistička stavka (za bas klarinet u strofi 4. i za violončelo u strofi 5.) koji čine emocionalnu jezgru djela. Drugi (Indijski) klavirski intermezzo  donosi predah pred upečatljiv dramatičan, kulminacijski stavak (strofa 6); u toj se strofi pojavljuje rečenica koja je, s obzirom na religijski karakter teksta, gotovo šokantna: sami bogovi možda ne znaju kako je do stvaranja došlo, jer su se pojavili kasnije, kao njegova posljedica! Napetost se razrješuje u lirskom završnom stavku (strofa 7), u kojem pjesnik ipak nastavlja s pitanjima, donoseći na samome kraju već spomenutu „poantu“: da čak ni Onaj što bdije s višnjeg svoda možda ne zna kako se stvaranje uistinu dogodilo.