Erika Krpan: Vladimir Ruždjak – Tragom glazbe

Za razliku od bogata likovnog izdavaštva, zbunjuje oskudna ponuda ozbiljnih, studiozno sročenih monografija o velikanima (skladateljima i interpretima) hrvatske ozbiljne glazbe. Tim je dragocjenija reprezentativna monografija posvećena baritonu Vladimiru Ruždjaku (1922–1987), u kojoj autorica Erika Krpan na 306 stranica utemeljeno i vrlo nadahnuto putuje bogatim tragom glazbe iznimno svestrana umjetnika – velikoga pjevača, opernog redatelja i vokalnog pedagoga, vještog aranžera pa i skladatelja.

Zahvaljujući pomnoj sistematizaciji i uvjerljivu tumačenju kompleksne i raznorodne faktografske građe, autorica je uspjela sveobuhvatno portretirati jedinstvenoga Vladimira Ruždjaka „kao umjetnika najvišega intelektualnog i umjetničkog ranga čija su erudicija, znanje, umjetnička znatiželja i dosezi brisali granice između pojedinih umjetničkih područja ujedinjujući se u njegovu stvaralaštvu na način istinskoga renesansnog umjetnika.“

U ovoj opsežnoj i sadržajno bogatoj knjizi posebno je zanimljivo poglavlje o Ruždjakovoj vlastitoj glazbi, koje je dodatno potkrijepljeno reprodukcijama autografa nekoliko pjesama skladanih za glas i klavir. U majstorski rekonstruiranu životnu i umjetničku priču velikoga glazbenika i izvan scene samozatajno negovorljiva čovjeka, Erika Krpan vrlo je svrhovito utkala niz citata iz njegovih zapisa i intervjua, nadasve znakovitih za umjetničku posebnost međunarodno ugledna baritona koji nikada nije samozadovoljno raspredao o „svojoj“ glazbi, nego je uvijek, vrlo pozvano i krajnje sugestivno – govorio samom glazbom!

Drugi dio monografije – na čak 170 stranica! – podastire nam začudno mnoštvo precizno razvrstanih činjenica, koje tvore raskošan mozaik goleme umjetničke karijere. Posrijedi su iscrpni popisi, razvrstani u ove kategorije: repertoar, praizvedbe, režije, diskografija, nagrade, katalog skladbi i obradbi, koncertni nastupi i nastupi u operi. Pridodamo li svemu tome stotinjak reproduciranih fotografija i raznoraznih drugih dokumenata, sa zadovoljstvom možemo ustvrditi kako smo – i u vizualnome smislu – napokon također dobili cjelovitu sliku o nepovršnom „svaštaru“ Vladimiru Ruždjaku. U neizbježnu isprepletanju mnoštva raznorodnih činjenica i tumačenju njihovih suptilnih suodnosa, studioznu muzikološku metodu Erike Krpan znalački podcrtava primjereno decentno i filigranski istančano grafičko oblikovanje Luke Gusića; dobili smo napokon monografiju sročenu na profesionalnoj razini dostojnoj Ruždjakove umjetničke temeljitosti.

(Zlatko Madžar, Vijenac, 3. prosinca 2009.)