Ivan Ivica Krajač: Testament

Po Shakespeareu, „cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo su glumci, izlaze na pozornicu i s pozornice silaze, a za svoga vijeka jedno ljudsko biće odigra mnogo uloga“. Često je to citirao, negdje sam pronašao, i svehrvatski A. G. Matoš. Dobro mi je to zazvučalo i za početak ovih redaka. U ovome (još uvijek) muškome svijetu (it’s a man’s man’s man’s world) prosječni bi muškarac u svome životu kao glava obitelji trebao ispuniti barem one tri osnovne uloge: supruga, oca i hranitelja. Ivica Ivan Krajač vjerojatno je jedna od idealnih ličnosti čiji bi nam curriculum vitae mogao zorno prispodobiti tu misao velikog pisca izrečenu na daskama njegova splendidnog teatra Globe. Ako je itko na životnoj pozornici odigrao mnoge uloge od, recimo, one očekivane – pater familias – do aktera na onoj stvarnoj kazališnoj, zavodljivoj sceni kojom se širi blagoslovljeni dar odabranih, pomiješan s adrenalinom samopotvrđivanja, onda je to upravo on. Naravno, riječ je poglavito o estradnom društvu i estradi kao pozornici. Estrada je u našim životima, posebice onim rokerskim, najčešće imala pejorativan prizvuk, ali danas, kada se svakodnevno uvjeravamo da je sve estrada (ili rock ‘n’ roll), možemo slobodno zaboraviti na te predrasude, a spomenuta replika još jednom potvrđuje slikovitost i svevremenost imaginacije slavnoga pisca. Dobro, As You Like It iliti Kako mu drago – odakle, naravno, citirani monolog dolazi – jedna je od Shakespeareovih najpopularnijih komedija; Krajačev Testament – kad sam nas već sve upetljao u istu rečenicu s velikanom pisane riječi – samo je naizgled, i to voljom našega junaka, neka vrsta začudnog humornoga glazbenog panoptikuma (od humora Ivica ne odustaje ni u najtežim trenucima, dapače), dok sam ja Ivicu upoznao u nesumnjivo vrlo ozbiljnome trenutku svoga života. …