Cjelovita partitura opere Oganj

Nakladnička kuća Cantus objavila je novo notno izdanje cjelovite partiture opere Oganj (Der Eisenhammer) Blagoja Berse (1873. – 1934.), jednog od najvažnijih predstavnika hrvatske glazbene moderne. Riječ je o drugom, revidiranom izdanju opere u tri čina, čija je partitura raspoređena u tri zasebne knjige, objedinjene u posebno oblikovanoj kutiji. Ovaj izdavački pothvat ponovno skreće pozornost na djelo kojim je Bersa početkom 20. stoljeća hrvatsko operno stvaralaštvo približio suvremenim europskim glazbenim strujanjima.

Opera Oganj nastala je između 1905. i 1906. godine, tijekom Bersina boravka u Zadru i Beču, prema libretu austrijskog književnika i libretista Alfreda Marije Willnera. Riječ je o glazbenoj drami smještenoj u industrijsko naselje u njemačkoj Tiringiji oko 1840. godine, u vrijeme Božića. Njezina radnja, koja se odvija u željezari i domu njezina vlasnika, isprepliće motive društvene nepravde, obiteljskih tajni, osvete, ljubavi i konačnog oprosta.

Bersa je u Ognju oblikovao glazbeni svijet iznimne dramske snage, spajajući kasnoromantičarsku izražajnost, wagnerijanske lajtmotive i verističke elemente s vlastitom melodijskom osjetljivošću. Osobitu inovaciju predstavljala je glazbena karakterizacija industrijskog okruženja, odnosno zvukova strojeva, koji postaju jedan od njezinih važnih dramaturških pokretača.

Upravo je taj element izazvao veliko zanimanje prilikom praizvedbe opere 12. siječnja 1911. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Pod ravnanjem Milana Zune i u režiji Ive pl. Raića, Oganj je doživio izniman uspjeh, a o njegovoj su praizvedbi izvještavali brojni domaći i inozemni listovi. Među kritičarima koji su se osvrnuli na djelo bio je i Antun Gustav Matoš, koji je prepoznao njegovu visoku umjetničku i modernističku vrijednost, premda je istodobno propitivao njegov nacionalni karakter.

U povijesti hrvatske opere Oganj zauzima posebno mjesto i zbog svoje glazbene inventivnosti. Bersina orkestralna imaginacija, osobito u prizorima rada strojeva, prethodila je nekim poznatim europskim djelima inspiriranima industrijskim zvukovima, poput Honeggerova Pacifica 231 iz 1923. i Mosolovljeve Ljevaonice željeza iz 1926. godine. Iako je skladatelj bio snažno povezan sa srednjoeuropskim glazbenim prostorom, u njegovoj se glazbi istodobno prepoznaju široka melodijska linija, lirska toplina i izrazita osjećajnost, koje njegovu glazbenom izrazu daju prepoznatljiv osobni pečat.

Nakon uspješne praizvedbe opera je imala zanimljivu, ali isprekidanu izvedbenu povijest. Izvođena je u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Sarajevu i Osijeku, a tijekom desetljeća doživjela je nekoliko novih postavljanja i prilagodbi. Među njima se ističu zagrebačka izvedba iz 1935. godine pod ravnanjem Lovre Matačića, radijska snimka iz 1961. te povratak na pozornicu zagrebačkog HNK-a 2003. godine, kada je opera izvedena na izvornom njemačkom jeziku, pod ravnanjem Zorana Juranića i u režiji Božidara Violića.

Novo Cantusovo izdanje donosi opere Oganj uz notni tekst uključuje izvorni njemački libreto Alfreda Marije Willnera, a publikacija je dodatno opremljena tekstovima muzikologinje Marije Barbieri, koja kroz prikaz Bersina života i stvaralaštva, okolnosti nastanka opere, njezine praizvedbe i kasnije izvedbene povijesti te sažetak radnje osvjetljava mjesto Ognja u hrvatskoj glazbenoj baštini. Takva koncepcija izdanja povezuje njegovu praktičnu, izvođačku namjenu s dokumentacijskom i muzikološkom vrijednošću, pružajući dirigentima, izvođačima, muzikolozima i drugim zainteresiranim čitateljima mogućnost cjelovitijeg upoznavanja s djelom.

Urednica izdanja je Sanja Stojanović Stipanov, koja uz Aleksandra Markovića potpisuje i redaktorski rad. Notografiju je izradila tvrtka Pro notis, likovno oblikovanje potpisuje Emil Šimik iz tvrtke Econik.

Izdanje je objavljeno uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.