Ana Batinica: Pticopjev

Zastrašujuća bajka o čarobnome frulašu, baš kao i poznata – a posve suprotno usmjerena – opera o čarobnoj fruli, samo su dvije točke prepoznatljivosti glazbala koje neki smatraju i najstarijim, prema sačuvanim i pronađenim neandertalskim sviralama (koje su starosti možda i više od 50 tisuća godina). No takvo podrijetlo, poveznice u neslućene scenarije, ali i raskoš mogućih zvukova, flautu čine zanimljivom kraljicom zvukova našeg doba – upravo se ovaj nosač zvuka ispunio tragovima nastalim u drugoj polovini prošloga stoljeća, ali i u našim danima, pa zrcali maštu skladateljâ uhvaćenu dahom i strujanjem – kako fl auta zapravo i funkcionira. Umjetnica koja to bilježi jest Ana Batinica, a skladatelji su hrvatski skladatelji našeg doba – od onih koji više nisu s nama, kao Rudolf Matz, Božidar Kunc ili Milko Kelemen, do skladateljâ naših suvremenika – Berislava Šipuša, Frane Đurovića, Vjekoslava Nježića, Dubravka Palanovića i (najmlađeg) Tibora Szirovicze.

(iz teksta Ive Lovrec Štefanović)