“Può riuscir nojoso, egli è vero, il sentir replicar
sempre così appuntino la medesima cosa: ed
egli par ragionevole, che si abbia a lasciare un po’
di campo aperto alla scienza, alla fantasia, e all’
affetto del cantore.”
„Može postati dosadno, što je točno, stalno slušati
jednu te istu stvar, pa je stoga razumno ostaviti
slobodnog prostora za umijeće, fantaziju te emociju
pjevača.“
Francesco Algarotti, Saggio Sopra
L’Opera in Musica (1755).
Ovom mišlju započinje Algarottijev odlomak o značenju i svrhovitosti improvizacije scienza della musica, ne samo unutar stare prakse sviranja generalbasa, već i o važnosti umijeća improvizacije kod vokalnih solista te ostalih sudionika u orkestru. ...
Improvizacija je zapravo komponiranje na licu mjesta, iz glave, ad hoc, bez mogućnosti popravljanja, brisanja, kidanja papira i slično. Improvizacija se uči sustavno i dugotrajno, jednako kao i sve ostale glazbene discipline, no ona je tim više zahtjevnija jer traži razmišljanje unaprijed, traži predodžbu zvučne slike koja se tek ima dogoditi, mogućnost i afektivnog proživljavanja buduće glazbe, i to sve u isto vrijeme dok se svira (improvizira) neka posve druga misao, dakle – improvizacija traži stalnu misaonu i zvučnu kritiku. ...
Ante Knešaurek
Snimljeno uživo na koncertu u Bazilici Svetoga Srca Isusova u Zagrebu, 29. travnja 2017. u okviru 28. Muzičkog biennala Zagreb.
Cantus d.o.o., 2018.
88924500242
