Klobučar, Anđelko: Pjesma stvorova, za orgulje

Odaberite opcije:

Redaktorska bilješka

 

Klobučarov kompendij od devet minijatura za orgulje na literarni predložak sv. Franje Asiškoga, Pjesma stvorova, pripada rijetkim ciklusima minijatura u hrvatskoj orguljaškoj glazbi XX. stoljeća. Prvi stavak, u kojemu Sunce slavi Stvoritelja, veličanstvena je uvertira cijelome opusu, u kojemu Klobučar kao da najfinijom skladateljskom gestom navješćuje sve što se ima dogoditi. Načelo skladanja i bojanja sekundama, kvartama i septimama Klobučarov je skladateljski potpis, koji ipak nikada ne napušta tonski centar. Mjesec i Zvijezde slijedi nakon velikog uvodnog stavka, s majstorski osmišljenim prikazom zvjezdanog sjaja i ljeskanja Mjeseca. Vjetar je zamišljen kao šum i huk, stavak obojen zamalo samo velikim sekundama, dok je Voda etidnoga karaktera, skoro bez pulsa, ali s jasnim protokom koji gotovo programatski etablira taj element. Vatru Klobučar dočarava kroz skercoznu igru plamena, dok je Zemlja prikazana ozbiljno i čvrsto, ali s druge strane i mekano, kao od Stvoritelja determiniran prostor življenja, pri čemu Klobučar, kao vrsni polifoničar, pribjegava tehnici fuge. U meditativnome stavku Praštanje Klobučar se služi citatima iz stavka Mjesec i Zvijezde, kao da želi poručiti kako oni koji praštaju već dotiču Nebo. Smrt je dramatičan ostinato stavak u kojemu se nalaze obrisi gregorijanske sekvencije Dies Irae. Koraci smrti podcrtani su u pedalnoj dionici kao njezin nezaustavljiv hod, ali je na kraju stavka opisan Augustinov citat smirenja u Bogu: “Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u Tebi”. Zadnji stavak velebna je toccata kojom Klobučar aklamativno zaključuje ciklus. ... 

 

Ante Knešaurek

 

 

Cantus d.o.o., 2014.

Broj izdanja: Can. 105-3490

ISMN 979-0-801333-49-0