Pretraživanje odaberi kategoriju

Boris Papandopulo: Pintarichiana, Suita za gudače

Partitura
Pintarichiana, Suita za gudače
Cijena: 42,00 kn sa PDV-om
Ubaci u košaricu Dodaj u favorite »
Redaktorska bilješka
 
Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Papandopulo konačno dobiva zasluženo mjesto u hrvatskome glazbenom krugu. Orkestri, opere, kolege glazbenici upravo ga zasipaju narudžbama i zamolbama da za njih nešto napiše, a on svima spremno odgovara komponiranjem traženih djela, u katkada sasvim nemogućim rokovima. Tih godina skladatelj sabire – za čovjeka koji je na koncu svojeg sedmog životnog desetljeća –
nevjerojatnu snagu i koncentraciju te ostavlja bogat niz izvanrednih djela, od solističkih skladbi do velikih glazbenoscenskih i oratorijskih formi.
U tom obilju nastale su i brojne skladbe nadahnute prohujalim vremenima. Tako Papandopulo piše Hommage a Bach, Hommage a Sorkočević te, naposljetku, Pintarichianu.
Ovakvo parodiranje drugih skladatelja nije bilo Papandopulu strano; štoviše, promotrimo li izbliza njegove stilske postupke, možemo vidjeti da je bio u trajnom osluškivanju glazbe koja ga okružuje. Jazz, dodekafonija, narodna glazba, pop-glazba, barok, klasika, sve su to područja s kojima je Papandopulo živo skladajući diskutirao.
Na sličan je način zapazio već pomalo zaboravljenog skladatelja franjevca, Fortunata (Josipa) Pintarića, koji je kroz prvu polovinu 19. stoljeća djelovao u Varaždinu i Zagrebu. Pozornost na klavirski dio njegova opusa skrenuo mu je Ladislav Šaban, pijanist koji se isticao i muzikološkom djelatnošću. Kako je Pintarić umro 1867., stogodišnjica njegove smrti bila je povodom da se njegova glazba otme zaboravu i prikaže javnosti. Izvorna melodijska invencija ovoga redovnika i ilirca privukla je Papandopula da napravi malu suitu za gudački orkestar. Svaki stavak gradi se na nekoj od tema skladbi izvorno napisanih za klavir.
S druge strane, 1974. Zagrebački su solisti slavili dvadesetu godišnjicu djelovanja, te su Papandopula zamolili da nešto napiše za izvedbu na svečanom koncertu. Te dvije silnice poklopile su se u radu na ovoj duhovitoj partituri, u kojoj teško možemo ustvrditi gdje prestaje Pintarić a počinje Papandopulo. Kako piše Erika Krpan, vrsna poznavateljica Papandopulova opusa i skrbnica njegove ostavštine: Djelo pripada dijelu autorova stvaralaštva u kojemu je gradio skladbu temeljeći je na glazbenoj baštini, ponekad hrvatskoj a tu i tamo velikih
europskih majstora. Takav poticaj ponekad je posljedovao tek obradbom, a ponekad je nastalo ostvarenje samosvojne umjetničke vrijednosti. Nadahnuta ljupkost Pintarićeve melodike bila je temelj Papandopulovoj vještoj igri dionica i besprijekornom osjećaju za oblik.
Brzina pisanja uzrokovala je nekoliko sitnih grešaka i nedosljednosti koje sam za ovo izdanje uskladio i popravio. Nadam se da će ova apolonijska glazba još dugo razvedravati srca brojnih poklonika Papandopulove glazbe.
 
Mladen Tarbuk

 

Cantus d.o.o., 2013.
Broj izdanja: Can. 102-3469 
ISMN 979-0-801333-46-9
 
 
Najam izvedbenog materijala:
 
HDS 
Služba muzičkih materijala 
Berislavićeva 7/II 
telefon: +385 01 4816 909
fax: +385 01 4816 913
10000 Zagreb
 
Kontakti:
suzana.markovic@hds.hr
jelica.bojic@hds.hr